POSVEĆENO TEBI

PROŠLA JE GODINA DANA

Evo, prošla je godina dana otkako sam zadnji puta pisala na blogu...motivacija da se vratim? Jedan frend iz školskih dana...pa eto me natrag...Moj Manuel će za samo 4 dana navršiti svoju drugu godinu života...strašan si ljubavi mamina...voliš traktore, bicikle i motore...mama baš nije oduševljena sa tim motorima, al što ću...imaš pravo biti ono što jesi...evo te na slici negdje os svibnja 2010., u kod none Orjane.

DUGO DUGO LJETO...

Evo nas nakon toliko vremena...ljeto se bliži kraju...i sve teče! Mi smo od svibnja kod none, jer mama sa porodiljskom naknadom od 2.600,00 kn ne uspijeva plaćati kredit za naš stan, pa se dala malo u iznajmljivanje.Konačno na zelenoj grani. I hvala Bogu što postoje nona i nono, i što su nas primili natrag, i što uopće postoje mogućnosti poput iznajmljivanja turistima i što uopće postoje MOGUĆNOSTI.
Ja ću uskoro zakoračiti u svoju prvu godinu života...točnije 19. kolovoza. Brbljam i sve ponavljam, ne baš točno, već nešto slično: TRUBE=TBE, AMAM=M MAM, NONA=N NA, TATA=KAKA, ponekad TATA, MAMA=MA MA MA MA MA, MIŠ=IŠŠŠŠ, kad obavlja veliku nuždu=PUK, BARKA=PAKA, KAPA=PAPA, ČARAPA=ČAPA, CIPELE=PEPE/A, AUTO=BRRM, i tako ...ima toga još mnogo, al trebala bi mama pisati.
Pužem ko lud po cijeloj kući i terasi, hodam gurajući stolicu, a kad se pokaže dobra prilika napravim sam i nekoliko koraka(od stolice do zida i sl.).
Jučer sam zbog brzog puzanja, zaboravio staviti ruku naprijed i zatukao lice u pod, to je bila moja prva mala krv koju je mama vidjela...
Imam 8 zubića, četiri gore i 4 dolje.Stalno se smijem, a noću ne spavam i plačem (u zadnjih nekoliko dana, točnije od fešte u našem naselju).Baš noćas sam se budio 4 puta i plakao da se nisam mogao smiriti, mama je pokušavala svašta, smirio sam se kad je spomenula tetu Anu i njene Vavaučiće (psiće). Samo što je sve to kratko trajalo.
Jutros smo bili kod doktora da isključimo mogućnost upale uha ili slično. i sve je u redu, ali smo dijagnosticirali šum na srcu mama je zabrinuta...
Eto upravo sam, se ustao i ne dam mami da više piše...stoga do danjeg...pozdrav!
p.s. DANAS NONA ORJANA IMA ROĐENDAN...PA PUSICA NONA! Tvoj Manuel

9. mjeseci

Ajme, koliko dugo nismo pisali....Evo danas navršavaš 9.mjeseci, a i teta Suzana slavi rođendan...Pa onda...Suzica, sretan ti rođendan. Mi smo u fazi seljenja...iz stana u maminu kuću. Ta porodiljska naknada drugih 6. mjeseci baš je nešto premala za podmirivanje dugova prema banci, a i ti nam rasteš pa ti svakim danom nešto novog treba...Tako malo da iznajmimo turistima naš stan, da se "refamo" malo pa ćemo natrag.
Inače, naučio si već odavno puzati, ustaješ na noge u krevetiću, smiješ se punom parom, pokupio si neku tzv. trodnevnu groznicu, pa neku virozu, sutra ideš na injekciju (5 +1), dakle dvije...mašeš ručicom, plješčeš na "bravo" ili "batti batti le manine", daješ "pet", znaš gdje je "Roki"....svašta nešto...od slogova "pa pa"(kad treba jesti), "ba ba", od riječi "ajdn" i "abm" kad nešto ozbiljno želiš reći...lijep si i smiješan istovremeno...ne voliš kape, šešire i tako to.
Od zubića, osim donjih jedinica, još ništa...ali sliniš i grizeš sve što stigneš. Noću spavaš sa nama, jer jedino tako spava i mama, a tata ionako nema problema
Danas smo te prvi puta stavili u kratke rukaviće i hlačice jer se strašno znojiš...baš si mi bombon!
"Din don" znaš da imeo na ljuljaču, "Brrrm" da idemo u šetnju, a jako voliš vožnju automobilom...
A sada vičeš na terasi...i mislim da baš moram ići...pusica svoj djeci ovog svijeta...i mamama, naravno...

NAVRŠIO 7 MJESECI

Svašta....7 mjeseci prohujalo s vihorom...stali smo na dva zubića, mada polako izviru i druga dva pored. Gore još ništa. Nona Danica te naučila gdje je "lučka" iliti svijetlo, šakicom radiš "ciao, ciao", znaš da je na ormaru zeko, hodaš u hodalici (rikverc) (mada znamo da nije to baš zdravo, ali dijete moje, živ si ko sam Anđeo i ne stignemo ti doći na kraj), sjediš, i prije 4 dana pokušao si stati na 4, dok ti danas već bolje ide. Imaš vrlo jake noge, dok su ti ruke još ljenčuge male, ali ustraješ (na kraju krajeva Lav si u horoskopu). Voliš gledati "Pokoyo", "Pingu", "Finbles" (nešto kao Teletubisi), naravno zanima te muzika i pjesma, opčaran si trakama i trakicama. Kad vidiš da nosim papicu ili bocu s mlijekom radiš "pa pa", slogiraš "pa pa - ba ba", brrrrrrrundaš sa i bez prstića, smiješ se, sa kreveta si se prvi put iskotrljao dana 12. ožujka 2009. u tren sekunde i tada si jaaaaako plakao (a mama da ne pričamo), ali sva sreća bez posljedica. Kad vidiš tatu i nonu Danicu sav se uzbudiš, lupaš nogama i rukama, vičeš i svašta nešto (vadlja sam ti ja već dosadila) Puno se toga dogodilo u ovo kratko vrijeme...sladak si, imaš prekrasne duge trepavice i svih si šarmirao svojim osmjehom.
Volimo te puno, Many. Svakog dana sve više...srce kao da puca od sreće što te imamo....Tvoji mama i tata

8. MART - SLAVNI DAN ŽENA

Manuel i tata čestitaju svim ženama sretan 8. mart !

DJECA RASTU

DJECA RASTU KAO TRAVE,
U GODINI ZA POL' GLAVE,
A PONEKI I ZA CIJELU,
I U GRADU I U SELU.

DJECA RASTU KAO PTICE,
BEZ KAVEZA I BEZ ŽICE,
K'O KITOVI, KAO RIBE,
BEZ BATINA I BEZ ŠIBE.

RASTU KAO ŠAŠ U VODI,
AL' NAJBOLJE U SLOBODI.
Mladen Bjažić

KRUH NAŠ SVAGDANJI...

"Kad kažemo KRUH NAŠ SVAGDANJI, mislimo na sve što nam treba da bismo živjeli u miru.
Kruh je mir. Molimo za mir pod Tvojim okriljem, za mir u Tvojoj brižnoj ruci.
Mir je moći jesti mjesto gladovati, moći piti mjesto žeđati, grijati se mjesto zepsti.
Imati zaklon u kući, moći raditi, to je mir, to je kruh svagdanji.

Kruh i mir je imati čovjeka kojemu se možeš povjeriti, ne strahovati od osame, od svađe i mržnje, od ratnih užasa... Sve je to kruh svagdašnji - za nj ti zahvaljujemo svaki dan.

I riječ brata čovjeka svagdanji je kruh od kojeg živimo. Ne možemo živjeti ako ne dopire do nas riječ
koju nam izgovara drugi. Povjerenje mora biti u toj riječi upute, jasnoće i prijateljstva.
Nema mira gdje ljudi ne razgovaraju. Riječ je kruh. Bezbroj ljudi gladuje za svagdanjom riječi.

Gospodine, Ti si rekao: "Ja sam živi kruh koji je s neba sišao!" Ti nisi htio previti kruh od kamenja.
Tvoja riječ je za mene kruh. Ali ovaj kruh iz zemlje dolazi od Tebe. Otkad čovjek na zemlji živi, ti ga hraniš.
Hvala ti za kruh zemaljski i za kruh koji s neba silazi.

Dragi Oče nebeski, daj nam danas naš svagdašnji kruh da ne izgladnimo. Ti si nam zapovijedio da tako molimo. Daj nam mašte, dragi nebeski Oče, da nam padne na pamet prava riječ, jer je i ona kruh za druge.
Daj da budemo kruh svagdanji za ljude koji bez naše riječi ne mogu živjeti.
Daj im kruh svagdanji iz naših usta - da mi budemo kruh za gladne u svijetu:
za one daleko koji gladuju kruha i za one blizu koji gladuju riječi.

I nauči nas zahvaljivati. Jer sve veliko i lijepo dolazi od tebe, a mi često zaboravljamo
za toliku tvoju i ljudsku dobrotu.
Hvala, Gospodine, za sve! "
www.katolici.org

PRIČA O LEPTIRU

Jednog dana pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor. Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje.
Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru. Leptir je s lakočom izašao.
Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka
krila otvoriti, povećati i raširiti, kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažilo ga.
Međutim, ništa se nije dogodilo.
Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima.Nikada nije poletio.
Čovjek unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti.

Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu.
Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bi mogli letjeti.

"Tražio sam Snagu....i Bog mi je dao Poteškoće koje su me osnažile.
Tražio sam Mudrost....i Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti.
Tražio sam Bogatstvo....i Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.
Tražio sam Hrabrost....i Bog mi je dao Prepreke koje je trebalo savladati.
Tražio sam Ljubav....i Bog mi je dao Ljude kojima jetrebalo pomoći.
Tražio sam Usluge....i Bog mi je dao Prilike.
Nisam dobio Ništa od onog što sam tražio....ali dobio sam Sve što mi je Trebalo...."

ŽIVI ŽIVOT BEZ STRAHA I SUOČI SE S PREPREKAMA I ZNAJ DA IH SVE MOŽEŠ SAVLADATI.

MAŠKARE

Stigle i tvoje prve maškare, Many! Tata je radio cijeli dan, pa nije bio s nama. A ti i ja smo dan proveli kod none Danice i tete Sonje. Oko 15:00 sati stigle su i Maškare iz Dajle. Nona, Ljuba i Nada spremile su kolače, kavu, čaj i vino (sve je nestalo u sekundi). A ja sam te obukla i hrabro smo izašli vidjeti maškare. Maškare su te opkolile, a ti si tek pokazao da ćeš zaplakati pa smo se povukli malo u stranu. Kad si pregledao sve lagano smo se uputili među njih...i sve je bilo ok. Usput, sreli smo zia Davora. Uzeo te u ruke. Znaš, Many, njegove su oči svjetlucale na suncu, nježno, toplo... dok su te gledale. Sad nije moguće da ti objasnim razloge. Mogu ti samo reći da tvoj zio prolazi kroz jedno jako teško razdoblje svog života...pusa zio, i budi nam jak!
p.s. U ponedjeljak te maskiram i idemo đir na dječji maskenbal

PRVI DAN U HRANILICI

Danas smo te prvi puta stavili u hranilicu. Iz prve nisi baš bio oduševljen, ali si se brzo predomislio. Na mamino i tatino oduševljenje uzeo si sam bočicu čaja, stavio u usta, a kako nisi znao nagnuti bocu, sisao si zrak...sisao i sisao! Ja sam se (iskreno) nasmijala i rasplakala. Kako tako? Iz dana u dan prirediš nam nešto novo...prekjučer ujutro iz krevetića čulo se prvo pa-pa i ba-ba...a danas već nešto drugo . Ali samo da znaš, svaki tvoj "mali" uspjeh naše je oduševljenje i nagrada.

S LJUBAVLJU IŠČEKIVANOM DJETETU

VALENTINOVO "POZDRAV PTICAMA" - šetnja s djecom iz vrtića

Tradicionalni "Pozdrav pticama" organiziraju tete Dječjeg vrtića "Kalimero", uoči Valentinova (ljubav prema pticama). Djeca i tete krenu u šetnju uz obalu našeg mora te se zaustave pored jednog starog hrasta. Tamo sjednu dok jedna teta pobaca u more razne ribice...a kad galebovi navale... pravo dječje oduševljenje....Iako premali da razamijemo sve to, pridružili smo se i mi šetnji...
A tko je bio Sv. Valentin?
Sveti Valentin bio je biskup i mučenik, a živio je u 3. stoljeću. Pogubljen je 269. godine odsijecanjem glave u doba kad je Rimskim carstvom vladao car Klaudije.
Kasnije je car Julije I. u 4. stoljeću nad njegovim grobom podigao baziliku, te se od tada taj svetac počeo štovati među kršćanima. U 15. stoljeću je ovaj svetac povezan s blagdanom zaljubljenih, što se održalo do danas.
Spomen mu je u Katoličkoj Crkvi 14. veljače.

I TIJANA POSTALA MAMA

Evo, iako malo u zakašnjenju...dana 26. prosinca 2008. u 12:12 sati rodila se mala, dugo iščekivana Lana Korina. Pa dorbro nam došla, mikina...neka ti životni put bude posut veseljem i smijehom. Tvoji Manuel, Melita i Vlado

PRVI ZUBIĆ(I)

Dana, 11. siječnja 2008. u 22:00 sata izašao Manuelu prvi mali zubić-doljnji lijevi sjekutić. Bez temperature, bez muke, tek nešto malo nervoze...A nekoliko dana kasnije progledao je i drugi zubić...

GDJE SMO STALI?

Manuelu je 19. bilo puna četiri mjeseca života. Što smo sve do sada naučili? Sa mjesec dana (možda i prije, kako se to zaboravlja brzo) nam se smješio na pogled. Danas se smije u sav glas, mada ne na duge staze. Puno promatra okolo, voli gledati crtiće (ali ne dugo kaže mama), sjedi uspravno ali ne samostalno, počinje pomalo na bok okretati trup i želi se okrenuti na trbuh (kad kad mu uspjeva, ali onda je frka). Na trbugu normalno drži glavu uspravno i na rukama oslanja tijelo. Guguče, urliče...sve moguće zvukove radi. Sada je malo prehlađen pa mu nosić čistimo pumpicom. Jučer zbog nosića nije mogao spavati i jako je plakao, pa su mu sinoć navrle prve suzice . I to je događaj, mada ne slatki...

ŠIROKO POVIJANJE - II. DIO

Eto...konačno je stigao i 15. prosinca za pregled kukova ultrazvukom (drugi put). E baš sam se bojala da će mu staviti remenčiće, pošto se Manuel baš i nije dao vježbati i niti nositi troduplo povijanje. Sad je već veći, pa jednostavno podiže kukove i opire se nožicama...tako savjetujem: ako morate nosti široko povijanje i vježbati činite to do trećeg mjeseca njihova života...kasnije je to otežno, jako. Uglavnom...došli smo tamo u 8 ujutro. Srećom, ne čeka se dugo. Skidanje do pelena i na ultrazvuk. Strah dijegnoze...i zatim smiješak. Nalaz je uredan. Još trunkicu moramo vježbati i to je to. Juuuupiiiiiii, skinuli smo povez. Koje olokšanje za njega i mene. Već me muka hvatala kad bi ga "blokirala" sa onim platnenim pelenama. Al ipak se eto, mora.
Danas nam je punih 4. mjeseca života. Slinimo, guramo ruke u usta, fufljamo, pjevamo, gugučemo. Ljutimo se kad predugo ležimo, volimo se nosati po kući, zanima nas sve što se miče-pošto je u stanu (osim TV) sve statično, moramo te nositi, pa se eto cijeli svijet okreće oko tebe. I smiješ se, onako, iz srca. Čovječe mali...svaki tvoj osmijeh je kao čarobni štapić...ukloni svaku brigu i bol...u sekundi. Volim te, ni sama ne znam koliko...Tvoja mama (i tata, naravno).

SV. NIKOLA

Stigao noćas Sv. Nikola i do našeg malog Manuela. Dobio 300 g mlijeka u prahu marke Hipp1. Ali Nikola je zaboravio skinuti cijenu, pa smo se zgrozili kad smo vidjeli da u našoj ljekarni mlijeko Hipp1 od 300 g stoji 52,00 kn (etiketa iz ljekarne), dok u supermarketima (DM ili Getro) za 71,00 kn dobijete 800g mlijeka. Pa tko je ovdje lud?
P.S. od 22.12.2008. Saznali smo još da je Hipp1 od 800g u Sloveniji još jeftiniji...nešto kao u pola cijene nego kod nas, što je nevjerojatno!

DANAS TETA ANA IMA ROĐENDAN

Danas naša teta Ana slavi svoj 13-ti rođendan. Pa teta...želimo ti sve naj naj naj...i šaljemo ti jednu veliku pusu...tvoj Veliki brat Vlado, Manuel i Melita.

ŠIROKO POVIJANJE

Ajme meni...i Manuelu. Kako smo došli iz bolnice široko smo povijali Manuela nekih mjesec dana (možda i manje). To je bilo urlanja, vike i plača...Many se, kao, jako mučio...pa smo mu povremeno skidali povez, da bi kroz vrijeme to izašlo iz naše navike....
I tako smo 01. studenoga išli na ultrazvuk kukova kod otropeda. Dijagnoza: desni kuk u redu, lijevi još nije. Kukovi u otvaranju još tvrdi (otvaraju se za 70°, a trebali bi 90°). Granično za remenčiće. Tako sada moramo nositi trodupli povez (tri platnene pelene + pampersica), vježbanje svako presvlačenje. Kontrola 15. prosinca. E sada, Manuel je već veći (puna 3 mjeseca i 10 dana), podiže kukove, ne da saviti koljena i iriti kukove - daje kontru...tako počinjemo vježbati na početku kreveta i završimo sasvim na drugu stranu. Povez staviti - katastrofaaaaa....Ipak nešto uspijevamo napravili, ali da li je to dovoljno? E sad me hvata frka...što ako neće opet biti u redu? Pa tko će ga gledati u remenčićima? Vidjet ćemo 15. prosinca.....TO BE CONTINUED....

DOBRO NAM DOŠLA, MALA NICOL

Jeeeeeeeeeee Naša je kumica danas u 18:30 postala mama malene curice po imenu Nicol , težine 3350 g i dužine 51cm. Naravno, naš će tatica danas proslaviti sa Diegom (neotata)
A sada ono neobično...Otkako nam je javila da odlazi u rađaonu mislila sam na nju. U 18:19 sati (znam da je bilo toliko sati jer sam baš pogledala na mob.). bila sam na balkonu i gledala prekrasno, čisto, zvijezdano nebo. Pala je zvijezda i poželjela sam želju: da završi porod kako treba i što prije. Na moje iznenađenje porod je završio u 18:30 sati. Dakle, ljudi...ONO SA ZVIJEZDAMA IMA SMISLA...

JOŠ NIŠTA.....

Ajme...naša kumica još ništa...neće vani ta bebica...ima trudove po cijelu noć, a zatim ništa cijeli dan...i tako već treći dan...Ništa od čestitanja još...Uffffaaaaa. Ne preostaje nam drugo nego čekati da nam zazvoni poruka na mobitelu...

KUME ĆE POSTATI TATA

Joooj...u išćekivanju smo od jučer...Lili je u rodilištu i čekamo samo vijest da je rodila. Sada ima trudove svakih 7 min., čep je izašao...i to će uskoro biti to...Tko zna...dečkić ili curica? Budući tata (naš krsni kum) će biti sa njom na porodu. I moj je suprug bio... Niš...ne preostaje nam ništa drugo nego držati fige i pomoliti se Bogu...

PRVA TEMPERATURA

Evo nas...kurimo prvu temperaturicu...za sad 37.4, nadajmo se da neće dalje. Vjerojatno prehladica...Dakle, ipak prehladica...Bili smo kod doktora...kapi za nos "Sunce moje malo" i nosni aspirator. Našli smo nosni aspirator "Arianna" za 189,00 kn. Priključuje se na bilo koji usisavač. Kad sam to čula....usisavač? Ali ipak, nije to tako kako se čini. Pomaže mu full da lakše diše, iako kad čuje usisavač sav se zgrozi...kažu eksperti da ipak ne treba prečesto koristiti da mu ne popucaju kapilarice u nosu...
Pa pa

NOĆ VJEŠTICA

Noć vještica ili Halloween je noć uoči Svih svetih, a zapravo je skraćenica od "All Hallow's Eve" ili "Hallow Eve" (Sveta večer, noć uoči Svih svetih),
Običaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po njegovoj domišljatosti ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario vraga tako što je vragu ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se vrag pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario vraga tako što ga je zamolio da mu vrag doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao križ, tako da ga vrag ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, nije bio primljen zbog svog griješnog života u Raj, a na vratima Pakla dočekao ga je vrag i poslao natrag u mrak, a da ga se rješi dao mu je žeravicu ugljena. Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kući luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. Tako je Jack O'Lantern (Jack Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova.
Iz Wikipedije

MIO AMICO LUCAS

Evo ga mio amico...zove se Lucas i rođen je 23. kolovoza 2007. I on je Lavić kao i ja. Vole ga puno mama Jessica i paci Patrik. Na slici mu je tek godinu dana...

CIJEPLJENJA

Prva 2 cijepiva dobio sam prije izlaska iz rodilišta i to: 27. kolovoza 2008. protiv Tuberkuloze (u guzu) i Hepatitisa B (u lijevi mišić natkoljenice), a duga dva cijepiva dobio sam jučer, 30. lisopada 2008. ponovo protiv Hepatitisa B i jednu tzv. 5 u 1 (koja se nekad morala plačati - sada je besplatna)protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize i H.influenzae tipa B. Obe u mišiće natkoljenice. Malo sam Od mogućih nuspojava imali smo samo 37 temperature i malo tečenu nogu. Mama je bila preseretna...Slijedeće cijepljenje za 2 mjeseca.

ŠETNJA

Evo...tata ipak nešto radi. Šeće me...a to je moje omiljeno mjesto za nananje...
Volim te tata...

KUPAM SE

Jooooooj što volim kad me mama kupa. Da, mama! Jer tata se uvijek izvlači...On prazni kadu...i to je naporan posao, a mama kad to čuje poludi he he, a tata obožava kad mama poludi Na kraju, meni je sve jedno...samo da se ja fljoskam...

GENERACIJA

Ovo je Rocco...moj je susjed i rođen je 14.rujna 2008. Mi smo generacija i još k tome susjedi. U malom mjestu kao što je moje velika je sreća imati generaciju..bili smo ga posjetiti kad je imao svega 8 dana...pa evo njegove fotografije. Sretni, mama Biserka i tata Boris.
Još je i Noah moja generacija...samo što je udaljen 5 km od mene. Rođen je 26. rujna 2008.Sretni, mama Ingrid i tata Erni Fotografiju njegovu nažalost nemam.
Pa mi ćemo zajedno u školu!!!!

VELIK KAO DIJETE

20. listopada 2008. SRETAN ROĐENDAN LAREN

Evo Larena. Pozvao me na proslavu 6. rođendana. Kao što sam već rekao u "Moj šašavi Laren", on je bubnjar, pa smo skupljali novac da bi kupili nove bubnjeve za njega. Veliko iznenađenje, a koja radost i sjaj u njegovim očima kad ih je ugledao. Svima na proslavi je potkrao barem jednu suzicu. Pa tako i mojoj mami i mome tati.Ja sam, naravno, zbog velike buke ostao u kolicima vani...spavati!
Nakon proslave njegova ga mama upita: "Jesi sretan Laren za poklone koje si dobio?" A Laren je odgovorio: "Ne, mama, tužan sam od sreće."

KRSNI KUM

Zove se Diego. On je vatrogasac. I tatin najbolji prijatelj. Poznaju se od rođenja i prošli su zajedno mnogo toga. To je i tatin vjenčani kum. Diego obožava djecu, a uskoro (oko 13. studenog) će i sam postati tata. Jedva cekam. Ako bude dečko, volio bih da i mi budemo nerazdvojini. P.S. Jako sam ponosan što je tata izabrao njega za krsng kuma.

KRSNA KUMA

Zove se Sonja i ona je moja teta. Obožava me...baš se vidi u njenim očima kad me gleda. Nakon krštenja uzela me u ruke i šapnula: "Ha ha sada si isto moj!" A ja sam se slatko nasmijao...to je naša mala tajna. Ups...više nije..zar ne, svijete? Fotografiju za sada nemam.

19.listopada 2008. Moje Sv. Krštenje

Eto i mene u klub kršćana. Zbilo se te u nedjelju, 19. listopada 2008. točno na dan kad sam napunio 2 mjeseca. Moji krsni kumovi (šantuli) jesu: teta Sonja i Diego. Na dar sam dobio: zlatni lančić (Sonja), zlatni križić (nono Mirko i nona Danica), zlatnu narukvicu (Diego), hlače i majicu (nona Orjana i teta Ana), dekicu i kuvertu(obitelj Hačić), kuvertu (teta Roža). A mama i tata su nas, nakon krštenja, vodili na ručak u agriturizam "Sterle".

TATA - NAŠ JUNAK

"Ratnik Svjetlosti vjeruje.
Vjeruje u čuda, i čuda se počinju događati.
Siguran je da način razmišljanja može promijeniti život, i život mu se počinje mijenjati.
Uzda se da će pronaći ljubav i ta se ljubav dogodi.
Tu i tamo se razočara. Ponekad biva povrijeđen.
I tada čuje primjedbe: "Kako je naivan."
No Ratnik zna da sve ima svoju cijenu. Na svaki poraz bilježi
dvije pobjede.
Svi koji vjeruju to znaju."
Iz "Priručnik za Ratnika Svijetlosti", Paulo Coelho
Još jednom...SRETAN ROĐENDAN TATA!

MOJA NONA ORJANA

I moja me nona, kao i teta Ana, voli "cuncati" i pjevati. Kod none sam jučer gledao Marvina i Larena kako se igraju u pijesku. Bili su bijeli kao radnici u kamenolomu. Pa tako... jedva čekam da narastem da mogu raditi u kamenolomu i ja.Mama će poluditi, ali ipak će me pustiti...

MOJA NONA DANICA

Nona Danica se strašno brine za mene. Kad plačem mogu čuti : "Možda mu je hladno...možda je gladan...možda ga boli trbušćić...možda ga krivo držiš u rukama...možda ovo, možda ono". Moja mama poludi , Ali mi se svi jako volimo! Pa ćemo joj "oprostiti".

MOJ NONO MIRKO

Volim njegov trbuh..i spavati na njemu! Na onom trbuhu je, kao beba, spavala i moja mama...i moja teta Sonja...i moj Morris! Pa sada sam ja na redu!

15.10.2008. u 14:41 | 1 Komentara | Print | # | ^

MOJA TETA ANA

Moja najmalađa teta zove se Ana. Ima 12 godina, a rođendan slavi 03. prosinca. Ona me stalno "cunca" kad dođem kod nje, a ja to jaaaaako puno volim...Baš kao i na slici! I još nešto važno: obožava moga tatu. Zove ga "Veliki brate", a on nju "Kapreta".

15.10.2008. u 13:55 | 0 Komentara | Print | # | ^

MOJ NOGOMETAŠ MORRIS

Morris je moj najstariji bratić. Rođen je 08. lipnja1999. Njegova mama (moja druga teta) kaže da je Morris isti kao moja mama, a moja je mama ponosna što je to tako .On je nogometaš i puno se brine za mene.

15.10.2008. u 13:38 | 0 Komentara | Print | # | ^

MOJ MALI MARVIN

Marvin je Larenov mlađi brat...dakle i on moj bratić! On slavi rođendan 13. travnja. Kad dođem kod njega u posjetu on kaže "Di je Beba?" Ili "Doci meni Mavel?". Moj tata kaže daje je Marvin "šteša" Meri (njegova mama-moja teta). A ja ne kužim?! Sjećam se samo da je on jako nasmijavao mamu dok sam ja bio još u trbuhu...do suza!

15.10.2008. u 13:17 | 0 Komentara | Print | # | ^

MOJ ŠAŠAVI LAREN

Laren je moj bratić...on stalno misli na mene i sprema svoje igračke da bi ih meni dao...On je bubnjar!Brzo ima rođendan (2O. listopada) pa mu svi skupljamo novac za bubnjeve...ONE PRAVE!
A pivo?To je samo za štos!

15.10.2008. u 12:22 | 0 Komentara | Print | # | ^

15. listopada 2008. SRETAN ROĐENDAN TATA!

Danas, moj tata, slavi rođendan!

Ljubavi moja! Ne znam kako bih ti rekla...a kad među nama nisu potrebne riječi...sve se već zna. A najdraži poklon što sam ti ove godine mogla dati (prema slici) držiš ga u ruci!
Volim te!

15.10.2008. u 11:33 | 1 Komentara | Print | # | ^

MAMINA PORUKA - RASTEŠ

"Nemoguće je proći kroz život, a da ti ne propadne jedan posao, da ne budeš razočaran prijateljstvom, da nikad ne budeš bolestan, da ne osjetiš bol ljubavi, da ti nitko u obitelji ne umre i da nikad ne pogriješiš.
To je cijena života. Ipak, nije važno ono što se događa, već kako se reagira. Ako se prepustiš sakupljanju vječno krvavih rana, živjet ćeš kao ranjena ptica nesposobna ponovo poletjeti.
Rasteš...Rasteš kad ne postoji praznina u nadi, ni oslabljelost volje, ni gubitak vjere. Rasteš kad prihvatiš stvarnost i samouvjereno je živiš, kad prihvatiš svoju sudbinu, ali imaš volju učiniti sve kako bi je promjenio.
Rasteš prebrođujući, poštujući samog sebe i dajući plodove.Rasteš postavljajući si ciljeve, ne obraćajući pažnju na negativne komentare i predrasude. Kad svojim ponašanjem daješ primjer ne pridajući važnost ismijavanjima i prezirima. Kad ispunjavaš svoju vokaciju.
Rasteš iskazujući svoje osjećaje...Rasteš kad si spreman suočiti se sa ogoljenim granama zime, berućiruže bez obzira na trnje i označujući put bez obzira na prašinu koja se diže.
Rasteš kad si sposoban očvrstnuti na ostacima iluzija, i namirisati se otpacima cvijeća...I osjetiti žareći plamen ljubavi!
Rasteš pomažući bližnjima, upoznajući samog sebe idajući živozu više nego što primaš.
Rasteš usađujući korijene kako ne bi mogao izmaknuti i pobjeći...braneći se kao orao da ne prestaneš letjeti.
Usidrivši se kao sidro i sjajeći kao zvijezda!
Dakle...RASTEŠ!"
Suzana Carizza

13.10.2008. u 22:13 | 0 Komentara | Print | # | ^

NOVI ŽIVOT

Rođen si 19. kolovoza 2008. u 12:17 sati. Bio si težak 4230 g, i dug 53cm. Dali smo ti ime Manuel što znači "poslan od Boga". Ispunio si naš život. U biti, ispunjavaš ga iz dana u dan!

Volimo te puno!
Tvoji tata i mama

12.10.2008. u 22:26 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>